DOBRIČINA U AFRICI

A GOOD MAN IN AFRICA

• uloge: Colin Friels, Sean Connery, John Lithgow, Diana Rigg, Louis Gossett Jr., Joanne Whalley-Kilmer, Sarah Jane Fenton
• scenografija: Herbert Pinter
• kostimografija: Rosemary Burrows
• fotografija: Andrzej Bartkowiak
• montaža: Jim Clark
• glazba: John Du Prez
• scenarij: William Boyd (po vlastitom romanu)
• režija: Bruce Beresford
• proizvodnja: Gramercy Pictures, SAD, 1994.
• distribucija: Movie Productions
• trajanje: 90 '

Jedan od razloga zašto je upravo australska kinematografija postala najpropulzivnijom u svijetu leži u tome što su ostvarenja iz zemlje klokana dovoljno komercijalna za angloameričko, odnosno svjetsko tržište, a opet njihovi tvorci nisu skloni kompromisima na račun svoje originalnosti. Krajem sedamdesetih je tako stvoren "dream team" izvrsnih umjetnika - George Miller, Peter Weir, Bruce Beresford, Fred Schepisi i Philip Noyce - koji su u slijedećem desetljeću spetno izvezli svoj talent u Hollywood i dali svoj pečat tvornici snova. Od svih njih je meni najdraži Bruce Beresford, jer je sklon najinventnijim zapletima i smještanju radnje bilo u egzotična okružja bilo u daleko prošla vremena. Tako njegovu CRNU ODORU iz 1991. držim jednim od najpotcjenjenijih filmova ovog desetljeća, što valja objasniti Beresfordovim odbijanjem podvrgavanju kanona "politically correct" agitpropa.

Radnja njegovog najnovijeg filma je smještena u afričku državu Kinjanju koja je nedavno stekla nezavisnost. Junak je drugorazredni britanski diplomat Morgan Leaffy (Fliers) koji svoju službu u toj nerazvijenoj rupi od države shvaća kao kaznu. Ali, njegove nevolje su ništavne u usporedbi s onim što ga očekuje kada za šefa dobije uštogljenog aristokrata Fanshawea (Lithgow), jednako oduševljenog perspektivom mirovine u Kinjanji. Fanshawe Leaffyju postavlja nemoguće zadatke - uvjeravanje korumpiranog lokalnog političara Adekunlea (Gossett) da ustupi koncesiju britanskoj naftnoj tvrtki kao i rješavanje problema koje izaziva lokalno praznovjerje. Leaffy će se do kraja filma suočiti s poštenim i antipatičnim škotskim liječnikom (Connery), ali i posljedicama lomljenja srca Fanshaweove kćeri (Fenton) i vlastitih seksualnih navika.

U suštini, DOBRIČINA U AFRICI ima simpatične glumce - Connery je u dosad anajodbojnijoj ulozi dosada, Lithgow je savršeno svladao britanski naglasak, a Gossetta ("Oscar" za sporednu ulogu u OFICIRU I DŽENTLMENU) po drugi put imamo prilike vidjeti kao negativca. Ali, dobri glumci sami po sebi ne znače dobar film. Beresford, koliko je meni poznato, nije dosada režirao nijednu komediju i taj specijalist za smrtno ozbiljne teme (politika, rasizam, kriminal) je ovdje zakazao kao najobičniji debitant. Humor i razorna satira Boydove proze uopće ne dolaze do sadržaja i nije uopće jasno što je pjesnik, zapravo, htio reći. Jedan od razloga je vjerojatno i to što je nejasno koji je zapravo objekt Boydove ssatire - stari kolonijalni establishment ili korumpirana "mlada demokracija" trećeg svijeta. Tome valja pridodati i užasno loše riješenu završnicu koja je u potpunosti pokvarila ionako slabašan dojam o filmu. To, svakako, ne znači da film nije gledljiv, ali ćete nakon njega imati lošiju predodžbu o Beresfordovom talentu.