DIE HARD: WITH A VENGEANCE
Za odgovor na pitanje "koji je najbolji akcioni film napravljen u proteklom desetljeću" nije potrebno neko veliko mudrovanje. Dovoljno je baciti pogled na većinu visokobudžetnih akcijada kojima nas obasipa Hollywood u posljednjih nekoliko godina, i odgovor se nameće sam po sebi - riječ je o McTiernanovom remek-djelu UMRI MUŠKI (1988). Formula zapleta tog filma - opaki momci koji osvoje neki izolirani prostor, i koje potom potaraca usamljeni autsajder - kopirana je nekoliko puta (najočitije u Seagalovoj seriji POD OPSADOM) s visokim i, na žalost, daleko više puta s niskim budžetom. Mnogo puta su McTiernanovi oponašatelji i plagijatori zaboravili da zaplet nije bio jedini osnov uspjeha tog remek-djela: stvar je bila u vještom balansiranju između spektakularnosti i uvjerljivosti, u složenim, ali životnim likovima, kao i maestralnom talentu za snimanje scena nakon čijeg gledanja se ostaje otvorenih usta. Također je McTiernan akcijadu shvaćao kao tipično muški žanr i formulu ŠŠŠ (ševa, šora, šega) lišio bespotrebnog prvog slova. U svakom slučaju, dok su manje talentirani nastojali zaraditi na njegovim lovorikama, McTiernan se odrekao svoje formule i posvetio se kako ekologiji (POSLJEDNJI DANI RAJA), tako i samoubilačkom parodiranju žanra kojem je dao najveći doprinos (POSLJEDNJI AKCIJSKI JUNAK). No, u oba slučaja doživio je neuspjeh, te je bio prisiljen vratiti se provjerenoj formuli.
Njujorški detektiv John McClane (Willis), junak prethodna dva filma iz serije UMRI MUŠKI, se na početku trećeg filma nalazi na životnom dnu. Žena ga je ostavila, odao se piću i suspendiran je iz policije. No, iz mamurluka će ga probuditi opaki tip po imenu Simon (Irons) koji s njujorškom policijom igra opasnu igru, postavljajući bombe po gradu. Jedan od uvjeta da ne izazove masakr je i taj da upravo detektiv McClane po njegovim uputama obavlja razne bizarne i opasne pothvate. Tokom furiozne utrke koja uslijedi McClane za partnera dobiti harlemskog električara Zeusa (Jackson), tipa koji je prilično nezadovoljan tom ulogom s obzirom da mrzi bijelce.
Već na početku postaje vidljivo kako je McTiernan odlučio, valjda za inat svim svojim plagijatorima, odustati od formule iz prethodnih nastavaka. Izolirani prostor (zgrada, aerodrom) je zamijenjen njujorškom urbanom džunglom, a umjesto da glavni junak bude neželjeni "insider" koji će zlim momcima pokvariti račune, oni su ti koji ga žele u igri i koji se s njim igraju kao s malim djetetom. Dodatni, i prilično simpatični element, je uvođenje "buddy buddy" motiva s danas za Ameriku prilično aktualnim crnačko-bjelačkim koškanjima.
No, usprkos tome, UMRI MUŠKI 3 je završio kao prilično razočaranje, barem u odnosu na ono što se očekivalo od ekipe koja je napravila remek-djelo desetljeća. Prije svega, riječ je o onome što je jedna od najtežih boljki suvremenog Hollywooda kojoj je, eto, podlegao i najveći majstor - završnici. Ne sjećam se nijednog holivudskog filma koji je nakon tako briljantnog početka i furiozne sredine završio tako isforsiranom, bespotrebnom i neuvjerljivom "deus ex machina" završnicom. Imam dojam da je scenarist tako iskomplicirao zaplet da se jednostavno nije mogao sjetiti nikakvog boljeg rješenja, ali je veća vjerojatnost da su producenti željeli film koji neće trajati duže od dva sata i petnaest minuta.
Ipak valja biti toliko obziran prema McTiernanu i reći kako se i u ovom filmu dokazao kao nenadmašni majstor spektakularnih scena, koje se mogu mjeriti s bilo kojom iz originala, kao i majstor rada s glumcima. Willis i Jackson, koji su prije toga bili zajedno nastupali u kultnom PULP FICTIONU, funkcioniraju izvrsno, potpuno u sjeni ostavivši britansku zvijezdu Jeremyja Ironsa, u njegovoj najkomercijalnijoj, ali i najslabijoj ulozi. Michael Kamen, kao autor glazbe, je nešto podnošljiviji nego inače jer se, kao i UMRI MUŠKI, oslanja na radove davno preminulih klasika. Svi ostali su dali više nego pristojni doprinos ovom filmu koji je lošiji nego što je trebao biti, ali kojeg ipak valja pogledati.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos