BATMAN FOREVER
Godine 1939. je dotada anonimni crtač stripova Bob Kane smislio jednog junaka koji se ispočetka i nije baš previše razlikovao od armije sličnih superheroja koji su u tom depresivnom desetljeću američkom narodu davali iluziju o tome da u svijetu ipak ima neke pravde, te da zlikovce na ovaj ili onaj način ipak stigne zaslužena kazna, a pravednike nagrada. Ime junaka bilo je Batman - pravim imenom Bruce Wayne, milijunaš koji se noću pretvarao u maskiranog osvetnika kako bi se kriminalcima osvećivao za smrt vlastitih roditelja. Usprkos žestokoj konkurenciji sa sličnim junakom - Supermanom - uspio je preživjeti gotovo pola stoljeća prevrtljivog tržišta i opčinjavati maštu mnogobrojnih generacija. Ne samo što je Batman preživio sva iskušenja, nego se i mijenjao tokom vremena i, dakako, ostavio znatan utjecaj na ostale medije osim stripa - prije svega na film i televiziju.
Slično kao i kod drugih stripovskih superjunaka, Batman je još 40-tih godina doživio svoju prvu ekranizaciju. Riječ je bila o seriji niskobudžetnih B-filmova koje je ubrzo prekrio zaborav. Slijedili su slični, neuspjeli pokušaji 50-tih godina sve dok 60-tih nije bljesnula izvrsna serija s Adamom Westom, koja se dotada najradikalnije zafrkavala s jednom od ikona američke popularne kulture. No, ipak je valjalo čekati sve do zlatnog jubileja da tvrtka Warner Bros. lansira skupi, visokobudžetni hit a la SUPERMAN.
Sretna je okolnost za tvorce filmske ekranizacije Batmana bila u tome što je prije 1989. jedan strip-crtač po imenu Frank Miller stvorio TAMNOG VITEZA, snažno umjetničko djelo koje je utjecalo na budući rad režisera Tima Burtona. Umjesto vedre priče o pobjedi dobra nad zlom dobili smo izuzetno turobno kazivanje o izvrnutim vrijednostima u 80-tima: junak Millerovog stripa bio je ostarjeli superjunak kojeg liberalna javnost smatra fašistoidnom nakazom koja krši ljudska prava. Dekadencija i moralni pad su i motivi Burtonovog filma - oni se osjećaju i u jednoj od najsugestivnijih scenografija u povijesti sedme umjetnosti kao i u fantastičnom naglašavanju lika negativca - Jokera.
BATMAN iz 1989. je bez sumnje bio umjetničko remek-djelo, ali ne samo to: publici koja je ulazila u cinične devedesete se svidio pa je nevjerojatna reklamna kampanja taj film pretvorila u jedan od najkomercijalnijih u povijesti. Stoga nimalo ne začuđuje što je 1992. snimljen nastavak BATMAN RETURNS. Kao što to obično biva u Hollywoodu, nesumnjivi Burtonov talent nije mogao spasiti taj proizvod, prvenstveno zbog nedostatka originalnosti, utrpavanja gomile nedovoljno razrađenih motiva te slabe i nelogične priče. Film ne samo što je doživio neuspjeh, nego je i glavni glumac Michael Keaton objesio pelerinu o klin.
Warner ipak ne bi bila najjača holivudska tvrtka da joj je ta sitnica predstavljala nedostatak. Uposlena je armija scenarista i producenata da se stvori treći, ovaj put uspješniji proizvod tvornice snova. Najvažniji problem - novi Batman - pronađen je u Valu Kilmeru, ljepotanu kojeg fizički izgled nije spriječio da se dokaže kao izvrstan glumac. Sve ostalo je trebalo biti industrijski proizvod.
Priča trećeg BATMANA pomalo naliči na situaciju iz drugog djela, gdje se Kaneov junak morao suprotstaviti čak trima negativcima. Ovdje je taj broj smanjen na dvoje - prvo se pojavljuje Two-Face, bivši javni tužitelj Gotham Cityja unakaženog lica, koji je poludio zbog napada kiselinom (lik Harveya Denta se, inače, pojavio nakratko u prvom dijelu gdje ga je glumio crni Billy Dee Williams) . On će udružiti snage s dr. Edwardom Nygmom, poludjelim znanstvenikom koji koristi televizore kako bi ljudima čitao misli i koji se u slobodno vrijeme bavi kriminalom pod imenom Riddler (Zagonetač). Batmanu će pomoć pružiti mladi akrobat Dick Grayson kojemu je Two-Face ubio roditelje, i koji se pridružuje svom idolu pod maskom i imenom Robin.
Sve te elemente - likove, priču, scenografiju, glazbu i brdo specijalnih efekata - trebalo je nekako sklepati u koliko-toliko smislenu cjelinu. Za režisera je odabran Joel Schumacher, koji je producente Warner Brothersa vjerojatno impresionirao svojim solidnim, ali ipak precijenjenim KLIJENTOM. Na rasploaganje mu je stavljen golemi budžet, ali ne samo to nego i hrpa vrhunskih glumaca - uz Kilmera je tu i tinejdžerski idol Chris O' Donnel kao Robin, karizmatski negativac Tommy Lee Jones kao podvojeni Two-Face, pomalo prešmirantski nastrojen komičar Jim Carrey (MASKA) kao Riddler te dražesna i seksepilna Nicole Kidman (prvi put s ravnom kosom) u ulozi psihijatrice Chase Meridian. Uz njih su tu donedavno nezanislivi kompjuterski spec-efekti, glazba Elliota Goldenthala na tragu Burtonove originalne gotske partiture i, konačno, ziheraški soundtrack s grupom U2.
Da li je Schumacher uspio u svemu tome? Najpribližniji bi odgovor bio: "Teško, ali je uspio." RIječ je o jednom videospotovski orijentiranom filmašu sklonom bedastim scenarijima, ali koji uz dobro vođenje (Burton je nadzirao snimanje kao izvršni producent) zna napraviti odličnu stvar. Ovdje nije napravio remek-djelo nego je disciplinirano izvršio ono što su od njega tražili producenti, a to je prije svega solidna komercijala. Artistički orijentirani gledaoci bi ovaj film mogli shvatiti kao izdaju, jer je i look i priča prilično zašećeren i ublažen u usporedbi s turobnom gotikom Burtonovih radova, ali možda se upravo u tome krije i osvježavajući efekt tog rijetko besprijekornog megabudžetskog proizvoda.
Ukratko, BATMAN ZAUVIJEK je film koji se isplati pogledati relaksacije radi.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos