CRIMSON TIDE
Svršetkom hladnog rata ne samo što je cijeli jedan filmski podžanr izgubio svoj raison d'etre, nego su i holivudski producenti, pogotovo oni koji snimaju akcione spektakle, stavljeni pred ozbiljan problem nalaženja negativaca koji bi predstavljali uvjerljivu prijetnju za slobodu, pravdu, demokraciju i američki način života. Taj je problem pogotovo akutan za tvorce "techno-trilera" iz vojničkog miljea, jer je svjetsko gledateljstvo, zahvaljujući CNN-u kondicionirano da vjeruje kako na svijetu ne postoji ta vojna sila koja Uncle Samu ne bi predstavljala adekvatan izazov. Doduše, ta sila postoji, ali sve donedavno je taj isti CNN trubio kako je hladni rat prošao i kako su oni dobri momci. Riječ je, naravno, o Rusima.
Kada se snimao film GRIMIZNA PLIMA, rat u Čečeniji bio je u punom zamahu i producenti su pošli od pretpostavke da će mnogo toga izmaći kontroli. Kao rezultat potpune zbrke, vođa ruskih ultranacionalista (koji je iz straha od tužbe nazvan Radčenkom) sa skupinom sljedbenika na prepad osvoji nuklearne baze u Vladivostoku i odatle prijeti lansiranjem projektila na SAD i Japan. Kao mjeru predostrožnosti američka mornarica u Pacifik šalje nuklearnu podmornicu "U.S.S. Alabama" pod zapovjedništvom iskusnog i ogrubjelog kapetana Ramseya (Hackman). Kako kriza kulminira, tako raste i nervoza na brodu, koja se odražava u sve u napetijim odnosima kapetana i njegovog prvog oficira Huntera (Washington), intelektualca sklonog da razmisli prije potezanja okidača. Kada nakon sukoba s ruskom podmornicom dođe nejasna zapovijed o lansiranju projektila, ta će napetost dovesti do pobune i nasilja.
Nakon gotovo pola desetljeća imamo prilike vidjeti jedan ostvarenje iz najrjeđe snimanog podžanra - podmorničkog filma (neki od klasika iz te domene se i spominju u samoj GRIMIZNOJ PLIMI). Podmornički film bi trebao biti zahvalan podžanr za filmaše orijentirane na akciju i triler, ali ne samo one, jer osim uzbuđenja i napetosti što ih donosi stalna i pritajena opasnost boravka u metalnom kovčegu pod tonama slane vode, klaustrofobična atmosfera je izvrstan dramski katalizator. Ali, trebalo je čekati da se tvrtka Hollywood Pictures, koja je prekinula neslužbeno holivudsko primirje s Rusima u SLOBODNOM PADU, dosjeti i iskoristi materijale i scenografiju McTiernanovog LOVA NA CRVENI OKTOBAR da bismo se ponovno mogli podsjetiti na pritajene nuklearne nemani što dan-danas vrebaju u svjetskim oceanima.
Za Tonyja Scotta, režisera koji je sve donedavno bio poznat isključivo kao manje daroviti Riddleyev brat, sam već bio napisao kako s vremenom snima sve bolje i bolje filmove. Ali, iako nisam sklon tome da ga otpišem kao jeftinog imitatora i rutinera, smatram kako su njegovi uspjesi - PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO i PRAVA ROMANSA - prije svega rezultat izvrsnih scenarističkih predložaka (Shane Black i Quentin Tarantino). Dakle, i ovdje je, da bi film bio onako uspješan kao što se od njega očekivalo, trebao postojati odgovarajući scenarij. Ovdje to, na žalost, ipak nije bio slučaj. Tu ne mislim na, iz naše perspektive, prilično neuvjerljivu početnu političku konstrukciju zapleta, koliko na neke nepotrebne elemente. Doduše, scenarij ima i nekoliko domišljatih obrata, ali je pitanje koliko je za to zaslužan sam Schiffer, a koliko Quentin Tarantino, kojeg je Scott angažirao da dotjera dijaloge (koji su, usput rečeno, izazvali dosta zanimljive efekte na psihu prevodioca). No, usprkos neuvjerljivostima, filmu se mora odati priznanje zbog inovativnog raspleta koji nije u stopostotnom skladu s holivudskim kanonima.
Ipak, i relativno manjkav scenarij je bio dostatan da Scott iz ovoga napravi više nego gledljiv film. Prije svega valja istaći izvrsne glumce - Hackmana i Washingtona - ali i ostatak glumačke ekipe, prije svega snažne karakterne glumce, od kojih se najviše istakao Viggo Mortensen (najpoznatiji po ulozi u potcijenjenoj akcijadi AMERIČKI JAKUZA). Doduše, glazba Hansa Zimmera, djelomično naslonjena na Schuberta i Beethovena, ali u suštini prazna i neoriginalna, znatno je smanjila uživanje u ovom filmu.
Ukratko, GRIMIZNA PLIMA je jedan zanimljiv proizvod, ali ipak rutinski napravljen, kojeg se isplati pogledati, ali nije ni tolika šteta propustiti.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos