THE SHAWSHANK REDEMPTION
Stephen King polagano može odahnuti: ako su ga sve do sada povezivali s tonama izvrsnih horor-knjiga koje je napisao, sada to više neće biti slučaj. Naime, njegov nevjerojatni literarni uspjeh je prouzročio pojavu da nema njegovog romana ili bilo kakvog značajnijeg proznog djela koje ne bude ekranizirano. No, zanimljivo je da su se njegova "main-stream" djela pokazala daleko efektnijima za ekranizaciju od djela iz žanra horora, tako da su ova posljednja postala domena mnogo manje financijski zahtjevne TV-produkcije.
Kingov roman RITA HAYWORTH I ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU daju nam jednog Kinga na kojeg uopće nismo navikli. Radnja nije smještena u za Kinga tipično okružje malih gradića i glavni junaci više nisu obični ljudi. Umjesto malograđanske idile odmah dobijamo surovu stvarnost: kroz usta crnog zatvorenika Reda (Freemen) se upoznajemo s prvim danima tamnovanja glavnog junaka Anthonyja Dufresnea (Robbins), mladog i uspješnog bankara koji je 1947. bio osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva žene i ljubavnika. U početku je snobovski i šutljivi Dufresne meta ismijavanja i homoseksualnih iživljavanja, ali se sve mijenja kada okrutnom čuvaru (Brown) predloži da iskoristi svoju bankarsku vještinu za bogaćenje zatvorskog osoblja. Nakon toga se njegov položaj naglo popravlja, što on koristi ne samo da sebi olakša život, nego i da olakša život drugim zatvorenicima. Ali, bez obzira na sve to kao i na protok dugih zatvorskih godina, Dufresne još uvijek čezne za slobodom.
ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU ima sve što zahtijeva jedan ziheraški film: relativno atraktivnu temu, dobar predložak, izvrsne glumce i dobru karakterizaciju likova, mada ponekad suviše konvencionalnu (dobri i loši zatvorenici, demonski i pokvareni čuvari). Stoga solidan komercijalni utržak i sedam nominacija za Oscara uopće ne čudi. Ono što čudi jest činjenica da je anketa na Internetu ovaj film proglasila najboljim filmom ikada snimljenim. Bez obzira na nesumnjive kvalitete pojedinih elemenata (pogotovo vječno pouzdanog Morgana Freemana), film se kao cjelina ne izdvaja od prosjeka. Posjeduje jednu zanimljivu, toplu ljudsku priču, ali njoj nedostaje realistička katarza, odnosno do nje dolazi suviše naglo da bi bila uvjerljiva. Zbog toga se, bez obzira na sav vizualni trud, završnica doima napravljenom po principu deus ex machina, što je sve samo ne recept za snažno umjetničko djelo. Stoga će ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU biti upamćeno kao korektan školski primjer filmskog zanata i ništa više.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos