Da budem iskren, popularnost i kult-status francuskog režisera Luca Bessona je za mene oduvijek predstavljala jedan od najvećih misterija modernog doba. Razlog djelomično leži u njegovoj opsjednutosti vizualnim, ali u doba supremacije video-spota to je karakteristika skoro svakog trendovskog filmaša pa zbilja čudi činjenica da se Besson uspio probiti između svih njih, pogotovo stoga što dolazi iz samodostatne i prema dominantnoj anglosaksonskoj kulturi neprijateljske francuske kinematografije. Ipak, bez obzira na svu njegovu nesumnjivu vještinu u pravljenju vizualno sjajnih filmova, uvijek je bio hendikepiran kada je u pitanju bio zaplet i suvislo vođenje priče.
To otprilike važi i ovdje gdje Besson nastavlja motiv iz svojeg najboljeg filma NIKITA. U tom filmu Jean Reno je tumačio Čistača, okrutnog vladinog ubojicu. U ovom filmu isti glumac se nalazi u naslovnoj ulozi tipa čije je zanimanje upravo - čistač. Živi skromno u njujorškom stanu s biljkom, nepismen je, ali je zato nenadmašan u svom poslu profesionalnog ubojice. Njegov isprazan život se mijenja kada Mathildi, njegovoj 12-godišnjoj susjedi, korumpirani policajac Stansfield (Oldman) likvidira cijelu obitelj. U tom trenutku Leon djevojčicu uzima u zaštitu, postaje njen skrbnik, ali i učitelj, jer Mathilda nastoji naučiti vještine profesionalnog ubojice kako bi se osvetila zlikovcima.
Zaplet možda izgleda bedast i neuvjerljiv, ali je ispričan kombinacijom naturalizma i bolesne sentimentalnosti, tako da će na kraju mnoge osjećajne duše suznih očiju izlaziti iz kina. Besson po prvi puta ima nešto čvršću priču i koncentrira se na malen broj likova, oslanjajući se na četvoro snažnih glumaca. Jean Reno se izvrsno snalazi ponavljajući svoj nastup iz NIKITE, uživajući u ulozi koja mu je skrojena po mjeri. Danny Aiello, kojeg relativno rijetko viđamo u suvremenijim filmovima, je fantastičan kao wiseguy zlatnog srca kojeg dočarava minimalističkom glumom. Za razliku od te dvojice, ostala dva glavna lika su data u malo emocionalnoj verziji; Natalie Portman je vjerojatno shvatila LEONA kao priliku da za sebe osigura casting kada odraste, pa je svoju kreaciju začinila nijansama koje nisu baš previše koristile suvislosti priče. Gary Oldman kao psihopatski negativac - nije ništa posebno novo, a u svjetlu istovrsne uloge u Medakovoj KRVAVOJ VEZI, ni posebno originalno. Ipak, ne možemo reći da su glumci loši.
Kada se sve zbroji i oduzme, Besson je svoj "američki" debi (ono "američki" shvatite samo po mjestu radnje; film u naša kina došao u francuskoj verziji) ipak obavio kvalitetno, tako da ako ne očekujete nekakvo veliko remek-djelo, možete uživati u neobičnoj akcijadi.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos