TOMBSTONE
Kao što svatko od nas zna Divlji je Zapad bio mjesto opasno po život. Razlozi za to su bili mnogobrojni, ali osnovni je bio u tome što je, prije nego što je civilizacija sa svojim pravilima uhvatila korijenje, pojedinac bio prepušten sam sebi i što je sam sebi bio jedini zakon. Stoga ne čudi što je upravo u tom mjestu i vremenu cijeli jedan niz osoba koje bismo danas zvali psihopatima i kriminalcima odjednom stekao slavu i postao dijelom američke, a kasnije i svjetske kulturne baštine. No, uz Billy Kida, braću James i druge Zapad pamti i ljude koji su krenuli, tada se činilo, težim putem i odlučili, bez obzira na cijenu, Divlji Zapad učiniti mjestom gdje će se zakon poštovati isto kao i svagdje drugdje. Među njima je najpoznatiji bio Wyatt Earp, čija je dugogodišnja karijera i niz istinskih ili izmišljenih podviga to ime učinla sinomimom predanosti, neustrašivosti i borbe za pravdu.
Uz ime Wyatta Earpa vezan je i događaj koji je također ušao u američku, a kasnije i svjetsku kolektivnu svijest - obračun kod O.K. Corralla. Taj događaj, kao i oni koji su mu uslijedili, ispostavili su se kao zahvalan materijal ne samo za industriju šund-romana (koja je i na prostoru bivše Jugoslavije imala svoje predstavnike) nego i na strip i film. Tako je obračun kod O.K. Corralla bio ekraniziran mnogo puta, od čega su najpoznatiji filmovi Fordova MOJA DRAGA CLEMENTINA iz 1946. i na TV nedavno prikazan Sturgesov OBRAČUN KOD O.K. CORRALLA iz 1957.
Renesansa vesterna koja je uslijedila početkom 90-tih dovela je i tu priču natrag na dnevni red. Uhodani tim Kasdan-Costner je tako prije godinu-dvije započeo rad na filmu WYATT EARP, koji bi obračun kod O.K. Corrala tretirao jedan dio epa o životu slavnog čuvara zakona. U isto vrijeme je, pak, konkurentski producent, čuo za tu ideju i, s obzirom da na priču o Earpu kao istinitu ne postoji copyright, stao snimati TOMBSTONE. Rutinerski režiser George Pal Cosmatos (najpoznatiji po RAMBU 2 i KOBRI, bedastim staloneovskim akcijadama iz 80-tih) bio je brži od Kasdana i Costnera te je njegov film prije stigao u kina, zapečativši sudbinu svog prethodnika koji više nije mogao biti originalan.
Ono što odmah zapada u oči u ovom filmu jest ogromna količina ne samo poznatih, nego i dobrih glumaca, tako da je ovo film s jednim od najimpresivnijih castinga u posljednje desetljeće i pol (ako zanemarimo, dakako, Altmanove filmove s kojima se po tom pitanju nitko ne može mjeriti). No, obično su takvi "mega-projekti" bili znak za ostvarenje one narodne poslovice "mnogo baba - kilavo dite". TOMBSTONE je, sa režiserom čiji se talent svodi na vješto manipuliranje pirotehnikom, trebao biti još jedna potvrda tog pravila.
I doista je bilo tako. Scenarij, inače dosta inteligentno postavljen, pretrpan je likovima samo zato da bi svaka od zvjezdica koje se pojavljuju imala priliku da se istakne, u čemu dakako većina ne uspijeva. Zbog toga priča pati, dosta je nejasnoća, a i finale je prilično zbrzano. Tome još valja dodati i Jarre/Cosmatosovo nećkanje da li da se drže epa ili prozaične (i za Earpa ne baš previše pohvalne) istine.
No, ipak treba biti pošten pa priznati da je ipak riječ o komercijalnom filmu kojem je glavna svrha zabava. Ima dosta akcije, a to je upravo ono što Cosmatosu najbolje leži, glazba je u redu, a i poneka od uloga je dobro napravljena (osobito valja istaći Kilmera čiji lik Doca Hollidaya kao mješavine šminkera i patnika odskače od mnogo toga što smo u posljednje vrijeme na temu mogli vidjeti). Sve u svemu zabavan film, koji, slično kao i MAVERICK, daje rijetku priliku da uživamo u tom donedavno upokojenom žanru.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos