ZVJEZDANE STAZE VII: GENERACIJE
Vjerojatno je svatko od nas barem jednom u životu osjetio kako se rodio prekasno. Kad god razmišljam o fenomenu zvanom ZVJEZDANE STAZE ne mogu se osloboditi tog opsjedajućeg osjećaja. Za originalnu seriju sam bio premali, a iz djetinjstva pamtim samo blijede odbljeske crno-bijele animirane serije. Serija filmova koja je slijedila, kao i meni neobično draga TV-serija NOVA GENERACIJA, nikako mi nije dopuštala da osjetim onaj osjećaj začudnosti, onu magiju koja je opčinjavala milijune koji su neposredno mogli gledati Spocka, McCoya i Kirka u mladim danima, ali i sam njen nagovještaj bio je dovoljan da me ZVJEZDANE STAZE zauvijek opčine.
Ta opčinjenost je razlog zbog kojeg, bez obzira na hrpu nedostataka kojima obiluje gotovo svaki film iz serije ZVJEZDANE STAZE, ne mogu a da ih ne smatram neodoljivim. Tako ZVJEZDANE STAZE V: KONAČNA GRANICA imaju jednu od najbedastijih scenarija i najtrapaviju režiju u posljednjem desetljeću, ali one dvije riječi u naslovu su bile dovoljne da ga predbilježim za svoju buduću kolekciju. To će se vjerojatno dogoditi i s ovim filmom, bez obzira na to što je on samo odbljesak odbljeska nekadašnje slave.
Ovaj je film bio snimljen s jasnim zadatkom: u VI dijelu filmske sage je bilo nedvosmisleno rečeno kako je to posljednji film sa postavom iz originalne serije. Uostalom, bilo je i vrijeme za tako nešto: doista je danas teško zamisliti svemirsku pustolovinu u kojem je jednog od ključnih protagonista glumi veteran iz drugog svjetskog rata. Ma koliko svima nama bilo žao što Sulua, Uhuru i ostale više nećemo vidjeti, nakon što smo ih u ZVJEZDANIM STAZAMA VI vidjeli s jedva skrivenim teretom desetljeća na sebi, bilo nam je drago što odlaze na zasluženi odmor. Logično, novi film mora imati tematiku NOVE GENERACIJE, ali i objasniti vezu između stare posade "Enterprisea" i nove.
ZVJEZDANE STAZE: GENERACIJE to postižu u početnoj sceni kada ostarjeli admiral Kirk čini svoj posljednji podvig spašavajući skupinu izbjeglica od tajanstvenog gravitacijskog polja. Među izbjeglicama je i Soran (McDowell) čije će spašavanje desetljećima kasnije dovesti do prijetnje cijeloj jednoj galaksiji, prijetnje koju mora otkloniti novi zapovjedik "Enterprisea", kapetan Picard.
Najkraći dojam filma bio bi tuga. Na scenarističke okrutnosti su se Trekkeri mogli naviknuti gledajući filmove, koji nisu bili vezani obavezom da završe happy endom kao svaka epizoda. Ovdje je ta okrutnost multiplicirana do razmjera koji film čine nevjerojatno pesimističnim, gotovo neprepoznatljivim u usporedbi s vedrim tonom koji je zračio iz lica šezdesetih, pa i iz NOVE GENERACIJE. No, melankolija i tuga, koju je isto tako zračio i prethodni film, ipak nisu toliko jaki da suzbiju opčinjenost o kojoj sam govorio. Opčinjenost koja je potvrđena besprijekornom režijom, glumom i spektakularnim specijalnim efektima. Možda upravo gotovo naturalistički ton GENERACIJA daje i opčinjenosti i ovom filmu dodatnu snagu.
Ukratko, GENERACIJE su film koji se ne smije propustiti.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos