KIŠA BEZ GRMLJAVINE

RAIN WITHOUT THE THUNDER

• uloge: Betty Buckley, Jeff Daniels, Frederic Forrest, Graham Greene, Linda Hunt, Carolyn McCormick, Austin Pendleton, Alyssa Rallo, Ali Thomas, Steve Zahn
• glazba: Randall Lynch & Allen Lynch
• scenarij: Gary Bennet
• režija: Gary Bennet
• proizvodnja: Orion, SAD, 1992.
• distribucija: Video Faks International
• trajanje: 81 '

Ako je vjerovati distributeru, maloj i nepoznatoj tvrtki Video Faks International, CNN je proglasio KIŠU BEZ GRMLJAVINE najboljim televizijskim (video) filmom za 1993. godinu. Mada se u ukus ocjenjivača Turnerove kompanije ne možemo previše pouzdati, ipak se nakon gledanja ovog filma moram složiti s njihovim izborom. KIŠA BEZ GRMLJAVINE je izvrstan film, bez svake sumnje najbolji film koji sam u posljednje vrijeme vidio na video-policama.

Film Garyja Benneta je svojom tematikom blizak romanu SLUŠKINJINA PRIČA Margaret Atwood, jednom od najutjecajnijih SF romana proteklog desetljeća. Kao i Atwoodin roman, po kojem je Voelker Schloendorf snimio neuspjeli film, KIŠA BEZ GRMLJAVINE se temelji na pretpostavci da će u bliskoj budućnosti pokret "pro life" toliko ojačati, da će žensko pravo da odlučuje o svom tijelu biti ukinuto. Ono što Bennetov film čini boljim i uvjerljivijim od spektakularne visokobudžetne Schloendorfove ekstravagance jest domišljatost kojom je on pristupio problemu. Odbacivši jeftine trikove kojima se objašnjavao dolazak fundamentalista na vlast i pretvaranje prve svjetske demokracije u totalitarnu državu, Bennet je cijeli film zamislio u obliku fiktivnog dokumentarca. TV-novinarka 2042. snima reportažu o slučaju mlade žene koja je prekršila zakon o zabrani pobačaja, i cijeli film slušamo razgovore sa ljudima koji su manje ili više upetljani u te događaje. Ono što je najveća vrijednost filma jest lakoća s kojom nam pojedine osobe, fiktivni vlastodršci, objašnjavaju s dosta argumenata i na prilično racionalan način to kako su u relativnom kratkom vremenu slobode i ljudska prava za koje su se borile generacije žrtvovane u korist općeg dobra. Upravo ta lakoća, taj "suspension of disbelief", koji se temelji na teškom razlikovanju fiktivnih sugovornika od sugovornika u nekoj današnjoj TV-emisiji jest ono što ovaj film čini i uvjerljivim i snažnim u svojoj poruci. Tako ovdje imamo priliku vidjeti neobično efikasnog autora koji je uz minimum sredstava (riječ je o jednom od najjeftinijih filmova koje sam u posljednje vrijeme imao priliku vidjeti) napravio izuzetno snažan i dojmljiv film.

Ukratko, KIŠA BEZ GRMLJAVINE je film koji se jednostavno ne smije propustiti.