SCHINDLER'S LIST
Ovih je dana obilježena 50. godišnjica oslobođenja Auschwitza, nacističkog logora smrti, u kojem je za nepunih šest godina bilo ubijeno oko milijun i pol ljudi. Nije bilo prigodnijeg trenutka da se na hrvatsko video-tržište izbaci SCHINDLEROVA LISTA, film koji je zaradio Oscare oživljavajući sjećanja na to žalosno razdoblje svjetske povijesti.
Radnja filma počinje u Krakowu u jesen 1939. Okupirana Poljska je obećana zemlja za naciste, pa tako Oskar Schindler, koristeći jeftinu židovsku radnu snagu u tvornici koju je budzašto kupio, postaje ugledni biznismen bogateći se vojnim narudžbama. Maltretiranje i ubijanje Židova ga previše ne brine, osim kad mu esesovci ne ubiju radnika, sve dok jednog dana, ne gledajući užasni masakr u krakovskom getu, ne počne manje brinuti o svojem bogatstvu, a više o tome kako da nedužne ljude, žene i djecu ne spasi od smrti.
U današnjem je svijetu vrlo malen broj kritičara nesklonih Spielbergu, mada se ta brojka povećala nakon katastrofalno razočaravajućeg JURSKOG PARKA. Neki od njih su zlobno primjetili kako je Spielberg odabrao ovu temu samo zato da bi svoj višegodišnji rat s losanđeleskom Akademijom za filmsku umjetnost konačno završio u svoju korist. Ali, to nije istina, i to iz najmanje dva razloga: prvo, Spielberg je ovim filmom konačno priznao svoj židovski identitet, kojeg je skrivao tokom cijele svoje karijere i, drugo, stanje u današnjem svijetu, u kojem se Auschwitzi ne samo ponavljaju, nego i umnažaju, je takvo da je ovaj film jednostavno morao biti snimljen da i posljednjeg nevjernog Tomu i naivnog idealistu uvjeri u to kako povijest nije završila te kako se itekako može ponoviti.
Osim toga, film je itekako atipičan za Spielberga i, da nije kućnog skladatelja glazbe Williamsa, i imena na špici, nitko ne bi prokljuvio da se iza ovog djela krije upravo najkomercijalniji filmski režiser svih vremena. Čak je i CARSTVO SUNCA, film tematski prilično blizak SCHINDLEROVOJ LISTI, po vizualnom stilu i naraciji tisućama svjetlosnih godina daleko od dobitnika prošlogodišnjih Oscara. Tu nije samo stvar u crno-bijeloj fotografiji ili snimanju kadrova "iz ruke" kojima se dobija iluzija dokumentarnosti, nego i u naturalističkim prizorima nasilja. Čednog, razblaženog Spielberga koji je sedmu umjetnost koristio za oživotvorenje dječjih fantazija više nema - Spielberg po prvi put snima potpuno ozbiljan, naturalistički film. Tako uz scene užasa po prvi put možemo vidjeti i nešto erotike, koja je sasvim opravdano ukomponirana u radnju.
Glumci su u filmu dobri, čak izvrsni. Neeson kao Oskar Schindler je puni pogodak, ali je vrhunsku kreaciju dao i britanski glumac Ralph Fiennes u ulozi sadističkog esesovskog zapovjednika Amona Goetha. Dobra je i do sada malo poznata Embeth Davidtz u ulozi Helen Hirsch (možete je vidjeti u ulozi princeze u Raimijevom kult-filmu ARMY OF DARKNESS). Pored glavnih glumaca tu je i vrhunska produkcija Branka Lustiga, hrvatskog producenta koji je kao bivši logoraš Auschwitza imao itekako iskustava kojima je Spielbergu pomogao da film učini što autentičnijim.
Ukratko, riječ je o remek-djelu koje je opravdalo svaki dobijeni Oscar.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos