LITTLE MAN TATE
U vrijeme kada našim kinima harači FORREST GUMP, još jedan u nizu filmova na temu hendikepiranih ljudi, koji će bez svake sumnje nabaviti hrpu OSCARA, krasno je pogledati jedan koji mu je sušta suprotnost. Naime, glavni junak ovog djela uopće nije hendikepiran - naprotiv, vrlo je nadaren, ali se njegova natprosječnost na kraju ispostavi kao proklestvo. Dakle, riječ je o 7-godišnjem klincu koji je talent za glazbu, slikanje, ali i za matematiku. Za njega se bore dvije žene - siromašna mlada majka (Foster), koja ga nastoji održati "normalnim", i direktor instituta za mlade superlumene (Wiest) koja nastoji njegove talente maksimalno iskoristiti. Obje mu žene žele dobro, ali mališan će shvatiti da nijedna od njih, zapravo, nije u pravu.
Jodie Foster ima itekako razloga da ovaj svoj režiserski debi smatra djelomično autobiografskim, jer je i sama bila "čudo od djeteta". Bljesnuvši kao 12-godišnja nimfeta u antologijskom TAKSISTU Martina Scorseseja, nije dozvolila da joj slava udari u glavu i umjesto glamura odlučila se za redovan životni put - škola, koledž - da bi po povratku na film opravdala uloženi napor briljantnom karijerom koja joj je donijela dva OSCARA. Nakon što je dostigla vrhunac na polju glume, odlučila se okušati i u režiji, i, moram priznati, vrlo dobro se snalazi u novom poslu. Film, doduše, nije baš previše atraktivan - glavna atrakcija je drama, a ne vizualni ili glazbeni detalji - ali vrlo disciplinirano i bez ikakvih opterećenja priča jednu jednostavnu priču.
Ukratko, veliki palac gore za Jodie Foster uz nadu da joj ovo nije posljednji put da će stati iza kamera.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos