[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

VOLIM NEVOLJE

I LOVE TROUBLE

Prije nego što počnem pisati o svojim dojmovima o filmu, da kažem par riječi o okolnostima u kojima sam ga gledao. Krenuo sam u grad da pogledam "Brzinu", ali, očito je da sam zakasnio, jer su me na blagajni čekala lica koja sam odavno bio zaboravio: šverceri. Odlučivši da ne dozvolim nikom da se bogati na račun moje sporosti, otišao sam u drugo kino pogledati "Volim nevolje". Tamo se, zbog hladnoće koja je naglo došla u Split, natrpalo više ljudi nego što običava biti u kinu, a vidio sam i neka poznata lica iz bliske neugodne prošlosti. Osim toga, ispred mene se smjestio jedan par s očito nordijskim genotipom u svojim žilama tako da sam imao sve samo ne pristojan pogled.

Kada je film započeo, ustanovilo se da nema tona, odnosno da je on tako slabašan da treba čekati da među publikom proradi samodisciplina i svi se utišaju. Tišine, pak, nikako nije bilo, jer je jedan tip iz publike očito film smatrao izuzetno smiješnim, ili je prethodno konzumirao neke domaće poljoprivredne proizvode, u svakom slučaju cijelo vrijeme se cerekao.

Na kraju moram reći kako je moj dojam o filmu, pored tih neugodnih okolnosti, pogođen činjenicom da sam veći dio vremena imao poteškoća da se održim u budnom stanju. Nekih se dijelova filma jednostavno ne mogu sjetiti.

Nakon svega ovoga, teško je očekivati da o toj komedijici Charlesa Shyera kažem išta pohvalno. Zaplet je klišeiziran: dvoje novinara, jedan etablirani veteran (Nick Nolte), i jedna prodorna početnica (Julia Roberts, koju inače ne volim, u ovom filmu mi nekako najpristojnije djeluje) rade za konkurentske redakcije; no, stjecajem okolnosti, istražujući želježničku nesreću, zbliže se i profesionalno i emocionalno, usprkos tome što vode stalni verbalni rat. Režija je ponekad dobra (Shyer voli eksperimentirati s kadrovima), ali je scenarij pravolinijski i nikakve napetosti nema. Zapravo, sve je potpuno predvidljivo, a glavna potka zapleta - kancerogeno mlijeko - moglo je biti, što se mene tiče, nešto sasvim deseto. Najgora zamjerka, i, valjda glavni razlog zašto mi se prispavalo, jest očajno loš osjećaj za ritam, tako da film traje iritantnih dva sata.

Dva sata koja bih vam najtoplije preporučio da potrošite negdje drugdje.

  • ocjena: (fali)

    (c)1994 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos