POLICAJAC S BEVERLY HILLSA 3

BEVERLY HILLS COM 3

• uloge:

Da budem iskren, nisam mnogo očekivao od "Policajca s Beverly Hillsa 3". Dva čovjeka koja su glavne figure filma - tumač naslovne uloge Eddie Murphy i režiser John Landis - figuriraju kao osobe čija je karijera u posljednje vrijeme u padu. Za obojicu se može reći kako žive od stare slave iz ranih 80-tih, te sam stoga bio skeptičan prema njihovom velikom povratku, pogotovo stoga što je skepsa bila djelomično utemeljena na lošim komercijalnim rezultatima na američkim kino-blagajnama.

1984. je Eddie Murphy svojom briljantnom interpretacijom ozbiljan policijski film darovitog mladog režisera Martina Bresta pretvorio u jednu od najuspješnijih komedija desteljeća koja je do sada požnjela četvrt milijarde dolara. Tri godine kasnije snimljen je nastavak u nešto manje darovitim rukama Tonyja Scotta koji je zaradio upola manje. Treći film je zaradio upola manje od drugog i iskreno sumnjam da će se producenti upustiti u četvrtu pustolovinu s Axelom Foleyem.

Treća pustolovina započinje u Detroitu gdje Foley vodi svoj tim u rutinskoj akciji hvatanja kradljivaca automobila. No, ta se rutinska akcija pretvori u tragediju kada umjesto sitnih kriminalaca Foleyevi policajci nalete na ekipu vrhunskih profesionalnih ubojica čiji vođa pri tome ubije Foleyevog šefa. Foleyea jedini trag vodi u "Wonderworld" - zabavni park u Los Angelesu frapantno sličan "Disneylandu", čiji je vlasnik Ujak Dave, simpatični starčić dosta sličan legendarnom Waltu Disneyu. Foleyeu će jedinu pomoć u sukobu sa izvježbanim kriminalcima pružiti njegov stari drug Bob Rosewood (izvrsni Judge Rheinhold) koji će radi prijateljstva žrtvovati dosadnu karijeru visokog službenika...

Nakon odgledanih 90-tak minuta (film mi se činio dosta dužim, što se može shvatiti kao kompliment Landisovom osjećaju za ritam) moram priznati kako su me Murphy i Landis ugodno iznenadili. Karakter Axela Foleya je već bio izgrađen u prethodna dva filma i Murphy nije imao razloga da ga dalje razgrađuje na kulturnom sukobu crnog Detroita i WASP-ovskog Beverly Hillsa. Umjesto toga Landis, uvodeći nove likove, temelj sukoba stavlja na odnos razuma i ludila. Dobri momci su luckasti i djetinjasti, dok su negativci hladni i mrtvački ozbiljni. I jednima i drugima njihove osobine daju prilike za bezbrojne duhovite situacije i štoseve. No, pravi lik filma nije ni Murphy niti bilo tko drugi: pravi lik je čarobni "Wonderworld", mjesto za koga je prava šteta da ne postoji nigdje drugdje nego na filmu, mjesto na kome naivnost i nevinost dječjeg doba nema takve negativne konotacije kao u mnogim drugim suvremenim holivudskim proizvodima. Negativci nam upravo svojim zloupotrebljavanjem i destrukcijom "Wonderworlda" postaju odvratniji, a pozitivci čistiji. Možda je upravo zbog "Wonderworlda" i notorni jezik Eddie Murphyja u ovom filmu postao mnogo blaži nego obično.

Ne želim reći da je "Policajac s Beverly Hillsa 3" savršen film. U njemu postoji dosta mana, od neiskorištenih scenarističkih mogućnosti koje su film dodatno mogle skrenuti u vode komedije, do pomalo isforsirane završnice, česte boljke suvremenog Holllywooda. No, briljantno režirane domišljate scene i sjajna interakcija Landisa i Murphyja stvorila je užitak za oči koji se gleda u jednom dahu. Ukratko, film koji zabavlja i koji je rijetkost u ovo vrijeme.