|
|
Razlog za to je u razlicitim formatima slike na kino-platnu. Postoje dosada tri najvaznija formata:
Za razliku od toga, televizijska slika je zbog tesko promjenljivih tehnickih standarda svedena na 1.37:1. U posljednje vrijeme se govori o uvodjenju novog standarda, ali ce to postati aktualno tek za nekoliko godina. Upravo je to bilo i razlogom uvodjenja "cinemascope" formata u kinima tijekom 50-tih, jer su kino-producenti nastojali potuci televizijsku konkurenciju sa slikom koja se nije mogla vidjeti na TV.
No, s vremenom se postavilo pitanje kako prikazivati filmove "widescreen" i "cinemascope" formata na TV. Postoje dva rjesenja:
"Pan&scan" - da bi se sacuvao odnos 1.37:1, slika se pokazuje u originalnoj sirini, a svi dijelovi koji ne mogu stati se jednostavno odsijeku. Ozbiljan nedostatak ove tehnike jest u tome da se gube mnogi zanimljivi detalji, a nekada kadrovi izgledaju doista groteskno (npr. vidimo polovicu umjesto cijelog lica jednog od protagonista).
"Letterbox" - umjesto sirine, cuva se duzina. Originalni kadar se vidi u cijelosti, ali je smanjenih dimenzija. Visak prostora je ispunjen crnilom. Nedostatak ove tehnike je u tome sto se gubi ostrina slike. Danas mnogi autori, npr. Spielberg, inzistiraju da video i TV-izdanja njihovih filmova budu u "letterbox" formatu. Takodjer i tzv. special edition izdanja, napravljena za filmofile, su u "letterbox" formatu.
|